Vatren Pekić – autorska knjiga Put, 1. XI. 2014.
Rad Vatrena Pekića nastao je u autobusu i na brodu dok je autor putovao od Zagreba preko Splita do Korčule za Svi Svete, 1. XI. 2014. godine doma u Janjinu. Na prvoj stranici autorske knjige Put krajobraza bilježenih u tehnici ugljena na papiru (20 x 30 cm) je zapisan niz podataka koji se odnose na kretanje i opisuju precizno doba polaska, nazive gradova od kojih i prema kojima se giba i dr. Crteži se nižu u brzini dok se stvaraju od linija i ne - rijetkih mrlja. Vide se obrisi brda urađeni kao tek doticaj ugljena na papiru. Oni se gube u nastajanju i nestajanju, maya su, iščezavaju i postoje u percepciji. Ispod njih su ispisane livade i doline, šume se pojavljuju, trava i visoko raslinje ih zaklanjaju itd Naziru se poput rubova vode. U tek par trenutaka se bilježi unutrašnjost autobusa kao i tama tunela kroz kojeg se prolazi. Nazivi označavaju pojedinačna djela: put, autobus iznutra, lipota domovine, šetnja domovinom, tunel ne znam koji, tunel, autoput povrtaka, slučajno na putu, dolazak na pogled mora, brodski prizor i dr. Ponekad se navodi neki toponim ili tekst koji su označeni i u samoj slici.
Crne linije / mrlje opisuju i prevode postojanje ničega u uprizorenjima koji su ukidanje svega vidljivog posredstvom bjeline papira. To su stanice vječnog praznog prostora u putovanju radom / crtežom / stranicom. Svjedoči se kretanju koje je trajno i ono je bit prirode – njezina je neprolaznost. Linije zrcale krajobraz koji se opisuju u jednostavnosti. Ne - postoji niti jedna oznaka koja obilježava pojedinačno. Sve je ukinuto, dokinuto i sve je u toj bez – sadržajnosti vidljivo. Promatrača / mislioc / stvaratelj poput zraka crta nagovještaj svijeta / svemira. On interpretira teritorij koji svima pripada u ne – pripadnosti nikome i ničemu. Prevodi se ne – prekidnost prostranstava na nekoliko razina.
Kretanje autobusom omogućava promatranje fragmenata gledanog koje se vidi kroz okvir prozirne površine. Kadrovi se rade u procesu kretanja asfaltom i morem. Filmskim riječnikom se tvore šifre i kodovi zbiljskog putovanja i svih ostalih. Gibanje je urezano u mirovanje gramatike vizualnog rukopisa koji je na samom rubu s apstrakcijom i kojim istodobno označava uprizorenje u njegovom dokidanju i obrnuto. To je prostor koji je oslobođen. On je esencijalan i upisan je u Pekićevom radu kao temelj pacifizma civilizacije čijem urušavanju svjedočimo. On za oznaku ima opće i pripada u svom ne – pripadanju svakom čovjeku i svim živim bićima. Knjiga je univerzalno i jasno pisana. Interpretira, razmatra i sadrži metafiziku. Podcrtava vječni teritorij koji je istina / put.
tekst Petra Golušić
Biografija
Vatren Pekić rođen je 6. srpnja 1963. godine u Splitu. Osnovno obrazovanje stječe u Janjini, te pohađa Srednju pomorsku školu u Korčuli koju napušta. Od rane mladosti radi u mediju slikarstva, crteža, kamena, performancea. Jedan period se bavio glazbom. Već dugi niz godina radi u poljoprivredi. Nikada svoj rad nije izlagao. Živi i radi u Janjini.