20. 07. 2025. u art rezidenciji Pueblo Escondido, u Lončarima (Gornji Karin) otvorena završna izložba 25. festivala Vizura aperta.
Izložba pod nazivom Na putu predstavila je radove mladih umjetnica Paule Palikuča i Leje Bulaja, te studenata Likovne akademije u Zagrebu Luke Vrdoljaka i Tonke Sušec.
Jubilarni 25. međunarodni festival suvremene umjetnosti Vizura Aperta odvio se u znatno skromnijem i lokalnom izdanju. Ovogodišnje izdanje Vizure aperte odvijalo se na putu odnosno doslovno na cesti. Od Like majstorskom cestom do zadarskog zaleđa, preko planinskih prijevoja i kanjona, kroz napuštena sela i industrijske krajolike, umjetnici su ukazali na mjesta koja često zaobilazimo. Hodanjem, kao osnovnim činom kretanja kroz prostor i vrijeme, otvara se prostor za drugačiji pogled: pažljiviji, sporiji, prisutniji.
Jedno od pitanja koje se samo nametnulo na putu bila je voda.
Umjetnički rezidencijalni prostor Pueblo Escondido u Lončarima, (Gornji Karin) u kojima seu umjetnici bili smješteni nema vodu. Te su se kretanja umjetnika usmjerila na put vode, do obližnjih rijeka, izvora, bunara.
Na izložbi posjetiteljima je ponuđena voda u sklopu rada Sare Vučić - Šneperger "Javno dobro". Moglo se kušati Dabarnicu s izvora, Zrmanju (ne iz vodovoda), izvorsku vodu Krupu i Sv. Rok, te lokalne izvorsku vodu Osojnicu i Dragomir.
Umjetnica Tonka Sušec publici se predstavila jelima od zemlje i cvijeća koje je prikupila u Lici, po Majstorskoj cesti, uz Zrmanju, šećer na kraju definitivno je bilo karinsko ljekovito morsko blato na posteljici od lažine.
Umjetnica navodi: Ova večera je pokušaj da se vratimo u prostor igre, gdje nešto može biti važno iako nema korisnu funkciju.
U isto vrijeme, ovo je i mala pobuna protiv ideje da sve mora imati smisao, svrhu, cilj.
Kao što Bataille piše, nekad je najvažnije baš ono što se ne može iskoristiti. Kao kad trošimo vrijeme na igru, na umjetnost, proces ili na rituale koje ne možemo naplatiti, no to ih ne čini bezvrijednima.
Lea Bulaja umjetnica i koja je i odbrala sudionike ovogodišnjeg festival Vizura aperta izvela je Hommage fjaki.
Umjetnica sjedi na različitim mjestima uz put kroz svoj rad poziva na sudjelovanje u radu koji u svojoj srži propituje samu ideju rada: Što
znači raditi? Kada umjetnik radi? Je li odmor otpor radu?
Rad istražuje odnos umjetnika prema radu, uživajući fjaku – stanje tjelesne i mentalne opuštenosti – stvara se mogućnost za rad. Fjaka nije lijenost, već svojevrsna meditacija i oblik otpora pritisku stalne produktivnosti.
Umjetnički rad je ujedno hommage Mladenu Stilinoviću koji u svom umjetničkom djelovanju propituje ideju rada suprotstavljajući je idejama hiperprodukcije i očekivanjima društva.
Kroz dokumentaciju, osobne zabilješke i intervencije u pejzažu, razvijali se se i ostali radovi koji reagirajući na specifične lokacije i njihove potrebe.
Luka Vrdoljak svakodnevno šeće svoju rutu, istim oblikom i duljinom rute, samo u drugom okolišu – ovaj put u okruženju umjetničke rezidencije Pueblo Escondido. Ovaj puta na putu postavlja si pitanje prilagodbe, za njega sve se mijenja iz dano u dan prva ruta Šolta nije ishodna zbog premalenih sredstava festival, pelješka je otkazana, zbog vode mijenja se svaki dan. Ovaj rad dakle prikazuje umjetnikovo odstupanje od rutine i osjećaja sigurnosti, te se neprestano prilagođavati, promjena rute, odnosno rutine mijenja ga.
Točke prisutnosti Paule Palikuča umjetnička intervencija istražuje ideju mira kao nešto što ne moramo dugo tražiti, nego susresti ovdje, u trenutku. Na relaciji Lika- Majstorska cesta-Obrovac-Glinica-Zrmanja-Nin na kamenju na nasumičnim mjestima Palikuča zapisuje riječ mir upućenima svakome tko naiđe.
U vremenu obilježenom nemirom, ratovima i preplavljenošću informacijama, upućuje da mir pronalazimo u malim stvarima, u pažnji, prisutnosti. U jednoj riječi na kamenu.
Kamenje na koje prolaznici naiđu postaju njima kao podsjetnik da mir postoji i da ga ponekad možemo pronaći baš kad ga najmanje tražimo.
Drugi rada Palikuća, Paule Palikuča proizlazi iz nošenja tereta prezimena koje joj nameće niz ponavljajućih interakcija. Otkad zna za sebe umjetnica odgovara na ista pitanja unaprijed smišljenim rečenicama. Ovaj put odlučila je uzeti stvar u svoje ruke- izgradila je konstrukciju lagane, krhke, privremene kuće od slame i zapalila je čekajući da barem dio tereta koje njezino prezime nosi izgori s njom.
Vizura aperta i nastavila je djelovati izvan institucija, gradeći prostor dijaloga između suvremene umjetnosti, lokalnih zajednica i prostora koji još uvijek egzistiraju na marginama društvenog interesa. Umjetnost koja ovdje nastaje se ne postavlja iznad prostornog i društvenog konteksta, već u njega ulazi hodom – korak po korak –ostavljajući trag tihe prisutnosti, a ovaj puta to je bio vapaj za vodom.
25. Međunarodni festival suvremene umjetnosti Vizura aperta održao se uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Zaklade Kultura nova. Ukupni budžet 25. Festivala suvremene umjetnosti Vizura aperta ove godine iznosio je 2.000 eura.
Fotografije otvorenja izložbe: Melita Vrsaljko