VIZURA APERTA

 

 

 

3_O IDEJI „USPOMENA SA SELA“

 

Zlo je sveprisutno i nalazi se u nama. Zlu nije važno koje smo nacionalnosti, gdje smo rođeni i koji je sastav naše krvi i našeg podrijetla. Ideološka podloga, manipulativna u svojoj biti, samo je opravdanje za činjenje zla. Zlo voli opravdanja, tada su krivi oni drugi. Sami su tražili to što su dobili. Izazivali su time što su druge nacionalnosti. Izazivali su time što su slobodno mislili. Izazivali su time što su po nečemu različiti od nas. 

Selo kao mjesto počinjenja zločina odabrano je stoga što se velik dio masovnih ratnih zločina protiv civila u posljednjem ratu dogodio upravo na hrvatskom selu, odnosno izvan urbanih sredina. To su zločini u kojima su bez ikakvog razloga ubijeni nevini ljudi. Seoske kuće, oranice i njive, dotadašnji izvor života, postale su poprište krvavih pokolja, mjesta smrti. Seoski čovjek, danas miran, usredotočen na obradu zemlje i uzgajanje životinja, sutradan je postao zločinac ili žrtva. Ovi su se zločini dogodili spram golorukih staraca, nevine djece, običnih ljudi u kojima se nije probudilo zlo i koji nisu uzeli puške i noževe već su čekali smrt u svojim kućama i svojim dvorištima, okruženi svojim domaćim životinjama, tek pokošenim balama sijena i ubranom ljetinom. To je sve za što su oni bili sposobni. Zauzvrat su dobili smrt. 

Nepojmljiva je transformacija običnog čovjeka u zločinca, neshvatljivi su mehanizmi zla koji upravljaju neljudskim, a kroz ovo istraživanje nastojat će se ukazati na univerzalnost zla i našu, ljudsku, spremnost i sposobnost da budemo zločinci. Istraživanje, stoga, proizlazi iz nemogućnosti razumijevanja ljudskog zla, kao i namjere i načina njegovog počinjenja.

Prizori sa sela koji su predmetom ovog istraživanja potpuno odudaraju od uvriježene i idealizirane slike seoskog života, u potpunom su kontrastu s onime što bi moguća poetičnost naslova mogla značiti. Istraživanje nastoji ukazati na događaje sa sela koje hrvatska javnost ne želi znati i ne priznaje da postoje, koji se sustavno prešućuju i relativiziraju, a koji su se dogodili stvarnim ljudima. Počinili su ih, bez razlike, tzv. naši i tzv. njihovi. Žrtve su, bez razlike, tzv. naši i tzv. njihovi, premda se to atribuiranje javno nastoji prometnuti u glavnu odrednicu počinjenih zločina. Potpuno je, dakako, neprihvatljiva teza da su neki zločini manje loši od nekih drugih samo zbog toga što je njihova nacionalna premisa različita i nekoj od sukobljenih strana ide više u korist. Svi su ovi zločini jednako užasni, jednako nepojmljivi, i sadrže jednaku količinu voljnog momenta i odsustva ikakve moralne i humane zapreke kod njihovih počinitelja.

Ukoliko potražimo ljudsko u nama možemo doći do spoznaje da su svi takvi zločini naši, počinili su ih ljudi spram drugih ljudi. Svi su jednako tragični. Dovoljno je samo zamisliti se na mjestu starca ili starice koja na prozore svoje kuće vješa bijele krpe (1), (2), u znak mira i predaje, potom na dozivanje izvana izlazi iz kuće na dvorište, da bi ju koju minutu kasnije netko pogubio metkom u glavu.

 

1. https://www.portalnovosti.com/bijeli-lancuni-bili-su-uzalud  

2. https://slobodnadalmacija.hr/sd-plus/spektar/dossier-varivode-stakori-rata-su-dvamjeseca-nakon-oluje-isli-u-pljacku-i-ubijanje-srpskih-staraca-i-bolesnih-ubojice-i-dalje-zivemedu-nama-1044023 

​

​

​

​

4_KRITIČNOST I REFLEKSIVNOST, ANGAŽIRANOST, ISTRAŽIVAČKI PRISTUP

​

Istraživanje je angažirano spram razotkrivanja zla kao univerzalnog, koje nije svojstveno samo jednom narodu ili nekoj unaprijed predodređenoj skupini ljudi, premda mnoge poslijeratne politike nastoje manipulirati i opravdati počinjeno zlo, te istaknuti tuđe kao veće, okrutnije i značajnije. 

Istraživanje se odupire sustavnom radu na kolektivnom zaboravu i toleranciji spram zla.  

Kritičnost i refleksivnost projekta očituje se u istraživanju teme koja je rijetko prisutna u hrvatskoj javnosti, teme kod koje se više nastojanja ulaže u njen zaborav nego u njeno razotkrivanje i javnu, pa i sudbenu, osudu. 

Istraživački pristup omogućit će prikupljanje potrebnih podataka ali i njihovo stavljanje u suodnos, te komparativnu analizu potrebnu za prepoznavanje univerzalnosti zla.

„Uspomene sa sela“ jedan su od segmenata ciklusa umjetničkih djela i istraživanja „Korpus: Domovina“ koja su obuhvaćena zajedničkom temom i proizlaze iz trenutnog stanja društva – rastuće konzervativno-desno usmjerene politike, relativizacije i negacije povijesnih činjenica, tolerancije spram društvenih anomalija i drugo. Tema je prethodno na različite načine i u različitim medijima prisutna u umjetničkim djelima i umjetničkim istraživanjima „Kolekcija za pamćenje“, „Usputno zlo“, „Popravljanje Ustava Republike Hrvatske“ i „Visoki kriteriji“. 

 

 

 

 

5_CILJEVI ISTRAŽIVANJA

 

Ljudsko zlo i ratni zločini rijetko postaju temom kojom se suvremeni umjetnici/e bave pa posljedično ona nije prisutna u mnogobrojnim umjetničkim djelima suvremenog diskursa. Očekivani doprinos ovog istraživanja je u poticanju zanimanja umjetnica/ka za ove teme koje su važne za zdravo društvo, koje naprotiv posljednjih godina ide ka sve većoj polarizaciji, povijesnom revizionizmu i relativizaciji dobro poznatih i utvrđenih činjenica iz naše prošlosti. Provedeno istraživanje, odnosno njegova kasnija javna usmena prezentacija, proširit će i spektar tema koje se kroz diskurzivni program javno prezentiraju u galerijama i muzejima.  Istraživanje će doprinijeti i osvještavanju i jačanju društvene uloge umjetnosti koja može postavljati pitanja i ukazivati na društvene anomalije kao što je pitanje zla i zločina, čak i onda kada društvo samo nije raspoloženo za takve teme. 

Istraživanje nastoji osnažiti slobodu umjetnosti da se bavi temama koje su prešutno zabranjene i često (samo)cenzurirane i čije javno tematiziranje prate napadi i prijetnje desnog političkog spektra društva. Također, objavljeni zaključak istraživanja pomoći će u afirmaciji postupaka umjetničkog istraživanja koje još nije dovoljno prepoznato i prisutno kao sastavni dio nastanka svih, a posebno kompleksnijih umjetničkih djela.

Cilj istraživanja je prikupljanje čim većeg broja informacija o ratnim zločinima na području Hrvatske koji nisu počinjeni kroz borbene aktivnosti ili ciljanim likvidacijama u urbanim sredinama, već su se odvili neposredno nad civilima u ruralnim područjima, a počinili su ih svojevoljno i vlastoručno ljudi spram drugih ljudi. Nadalje, cilj je stavljanje tih zločina u međusobni suodnos, kako bi se utvrdilo i potvrdilo da je u osnovi svih zločina – zlo, a ne nacionalnost ili podrijetlo zločinca. No, važno je napomenuti kako primarni cilj istraživanja nije sastavljanje popisa svih zločina, niti dokazivanje zločina ili utvrđivanje činjenica čime bi se, uostalom, trebala baviti državna tijela i organizacije.

 

             

 

 

 

6_PROVEDBA ISTRAŽIVANJA

​

Istraživanje je provedeno tijekom 2022. s ciljem prikupljanja podataka relevantnih za temu istraživanja. Obuhvaća javno dostupne dokumente, javno dostupne arhive, objavljena publicistička djela o ratnim zločinima u Domovinskom ratu, te konzultacije sa stručnjacima. Budući da su na početku istraživanja moja saznanja o temi bila relativno mala, stečena iz (rijetkih) povremenih medijskih objava kroz posljednja dva desetljeća, istraživanje polazi od bazičnog i širokog upoznavanja s temom, te potom nastavlja strukturiranim i ciljanim detaljnijim istraživanjem. Rezultat istraživanja u obliku Zaključka su sistematizirani i javno objavljeni kako bi poslužili kao moguće polazište daljnjeg umjetničkog ili drugog javnog interesa za ovu temu. 

Provedba istraživanja u zadnjoj je fazi proširena na sastavljanje popisa svih zločina (masakara) u ruralnim područjima o kojima su podaci javno dostupni, premda to nije bio cilj istraživanja. 

​

             

 

 

 

7_O OBJEKTIVNOSTI

​

Od početka osmišljavanja koncepta ovog umjetničkog istraživanja namjera je bila inzistiranje na objektivnosti i izbjegavanje svih ideoloških ili nekih drugih prepreka, a ta se tendencija održala do kraja. Budući da su se informacije prikupljale iz različitih izvora od kojih su neki i otvoreno ili nešto blaže nacionalistički usmjereni, i samim time je bila upitna njihova objektivnost, nastojala sam informacije (slučajeve) provjeriti iz više različitih izvora. Do konačne objektivne

informacije gotovo da i nije moguće doći jer jedini koji bi ju htjeli pružiti nisu više živi, nad njima je počinjen zločin. Počiniteljima, suučesnicima, nalogodavcima i nadređenima, naravno, nije u interesu da činjenice o zločinima budu poznate jer takve spoznaje vodile bi u sudske procese i osude.

Proučavajući slučajeve koji nisu bili predmetom ovog umjetničkog istraživanja ali su me zaintrigirali (primjerice slučaj „Garaža“, Osijek, 1991.) vidljivo je i potvrđeno da je ratna „istina“ mnogo puta fikcionalno konstruirana i kao takva plasirana u javnost ne bi li postala neupitna činjenica. Takvih je slučajeva zasigurno mnogo. No, budući da cilj ovog istraživanja nije utvrđivanje istine, to je posao državnih istražnih i sudbenih, a donedavno i međunarodnih sudbenih tijela, istraživanje se temelji samo na dostupnim informacijama i kao što je već rečeno, bez dodatnih interpretacija ili spekulacija. Sve prikupljene informacije dostupne su svakom građanu/ki ukoliko je voljan/na istraživati.

 

 

 

 

8_ POČETNE PREMISE ISTRAŽIVANJA

​

Početna premisa istraživanja bila je saznati i prikupiti informacije o zločinima koji su počinjeni izvan borbenih djelovanja, u ruralnim područjima Hrvatske, zbog toga što su ruralna područja bila najviše zahvaćena ratom (1), ali i zbog toga što su na području gradova u kojima se odvijao rat ljudi u najvećoj mjeri stradavali posljedično, za vrijeme borbenih aktivnosti koje je provodila vojska s pridruženim organiziranim paravojnim skupinama (Vukovar, Vinkovci, Osijek, Sisak, Petrinja, Dubrovnik i dr.). Jedan dio ljudi, nažalost, i u gradovima je stradao zbog likvidacija, no one su bile organizirane i rijetko kada stihijske i slučajne, već usmjerene prema točno određenim osobama (npr. Zagreb, Osijek, Sisak, Split). Premda se i kod tih zločina slobodno može govoriti o zlu kao premisi njihovog počinjenja, zbog njihove organiziranosti može se govoriti i o predefiniranoj krivnji sustava, a ne samo neposrednih počinitelja. 

Kod zločina, pak, koji su počinjeni na selu, dok su paravojne i vojne formacije okupirale ili oslobađale određeni dio teritorija, te su pritom činili stravične zločine spram civila koje bi zatekli u svojim kućama, većinski su ubijani ljudi koji su slučajno zatečeni na tom mjestu, čija likvidacija ponaosob nije pomno prije planirana jer niti točan broj stanovnika nije mogao biti poznat. Ubijani su ljudi čije ime i prezime do danas nije poznato, ali i dojučerašnji susjedi i prijatelji jer su paravojne formacije mahom organizirane na teritoriju na kojem su njegovi pripadnici do jučer živjeli, a isto se odnosi i na dio vojnih formacija. Za počinjenje takvih je zločina, smatram, potrebna puno veća individualna želja i volja, odnosno namjera pojedinca da drugu osobu ubije i masakrira. Dakako, krivnja sustava postoji i kod zločina počinjenih u ruralnim područjima, i kod tih je zločina otvoreno, a kod nekih i sudskim putem (ne)riješeno, pitanje zapovjedne odgovornosti i planiranih počinjenja, no i dalje smatram da je za nasumično ubijanje i masakriranje svih zatečenih civila u nekom selu potrebna velika lakoća, spontanost i zločinački voljni moment da se ovi zločini, koji su i neusporedivo masovniji, počine. Stoga su, kao personifikacija čistog zla, predmetom ovog umjetničkog istraživanja. Užasna težina i jednih i drugih i dalje je, naravno, neupitna. 

 

(1) „Tijekom 1991. srpske snage okupirale su gotovo trećinu teritorija RH (oko 17 000 km2, od ukupno 56 538 km2 kopnene površine RH). S područja koje su nadzirale srpske snage ubijeno je ili protjerano gotovo sve nesrpsko stanovništvo, čak i Srbi koji nisu podržali velikosrpsku politiku, a hrvatska je kulturna i crkvena baština opljačkana i razrušena. Početkom 1992. pod srpskom okupacijom nalazilo se 1072 naselja u RH: hrvatsko Podunavlje 123, zapadna Slavonija 58, Banovina 245, Kordun 227, Lika 179, Dalmacija 240 (Dražen Živić, Demografski okvir i gubici, Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat, 451).“ 

Izvor:  https://hrvatski-vojnik.hr/podaci-o-prognanicima-i-izbjeglicama-udomovinskom-ratu/  

​

 

 

 

 

9_PROBLEMI U ISTRAŽIVANJU:

 

PROBLEMI VEZANI UZ ZLOČINE:

Istraživanje se oslanjalo na pronađene iskaze i navođene činjenice za koje uvijek ili najčešće nije navođen i izvor. Budući da je malo suđenja provedeno, a još manje pravomoćnih optužbi postignuto, postavlja se problem vjerodostojnosti podataka jer su dokazi o broju pronađenih ubijenih osoba i broju pouzdano nestalih osoba suprotstavljeni s nepouzdanim sjećanjima svjedoka (neizravno svjedočenje događajima, svjedočenje iz „druge ruke“ i prepričavanje tuđih isto nepouzdanih priča), nepouzdanim dokazima ili lažima počinitelja (lažno optuživanje, prebacivanje krivice na pokojnike). Nevjerojatna je, i općepoznata, činjenica da tri desetljeća nakon rata još uvijek za mnoge slučajeve sudski procesi nisu niti pokrenuti, neki se još uvijek vode u nekom od ponovljenih postupaka čiji broj je teško i pratiti, mnogi optuženi su oslobođeni ili zbog nedostatka dokaza ili zbog formalne pogreške u proceduri, a mnogi su svjedoci ili najbliži srodnici žrtava, nažalost, u međuvremenu umrli. 

 

„Riječ je, naime, o događajima koji su se zbili, neki, i prije trideset godina tako da je vrlo teško rekonstruirati događaje na mjestu počinjenja kaznenog djela, pogotovo iz razloga što sve veći broj svjedoka više ne živi na teritoriju Republike Hrvatske, dio ih je preminuo, a neki se sve teže prisjećaju konkretnih događaja, ne žele svjedočiti, tako da su iskazi manjkavi, nekvalitetni, a vrlo je teško doći i do materijalne dokumentacije.“

Izvor: DORH Izvješće glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske o radu državnih odvjetništava, https://dorh.hr/sites/default/files/dokumenti/202204/DORH_IZVJESCE_2021.pdf  

 

Kod većine dostupnih izvora informacija nije naveden identitet žrtava pa je teško pratiti pojedinačnu sudbinu ljudi. U sudskim presudama zbog anonimizacije podataka o osobama često nisu navedena niti imena okrivljenika (samo inicijali), a ponekad niti mjesto počinjenja zločina (isto samo početno slovo mjesta). Kod utvrđivanja mjesta zločina u pojedinim slučajevima se navodi prvo bliže veće selo, dok se primjerice zločin dogodio u nekom od zaselaka koji se navodi u nekom drugom izvoru, pa je teško shvatiti i pratiti da se radi o istom zločinu. 

Kod mnogobrojnih slučajeva zločina nije ustanovljen točan broj ubijenih jer su, primjerice, ljudi koji su istodobno smaknuti, da se sakriju tragovi zločina, kasnije pokapani ili skriveni ili odbačeni na različitim mjestima koja nije moguće utvrditi. Primjerice, u jednom od slučajeva (pokolj u Paulin Dvoru, nedaleko Osijeka, 1991.) pogubljeni su ljudi, njih 19, prvo 6 godina bili tajno pokopani na jednom mjestu (i to ne na groblju već u krugu vojarne), a potom su organizirano premješteni 500 kilometara jugozapadno (Rizvanuša, nedaleko Gospića, 1997.). U nekim drugim slučajevima nije poznat identitet pogubljenih, ponekad nestali nisu niti pronađeni, ali se zna da su živjeli u nekom određenom selu, stoga točan broj ubijenih ili nestalih nije utvrđen. Također, mnoge žrtve, zbog velikih migracija stanovništva prilikom bijega, nisu ubijene u selu u kojem su živjele već u selu u kojem su se zatekle na svom putu.

Jedan od najvećih problema rata je laž. Laž o ratu i ratnim zbivanjima je dominantni narativ (svih) vladajućih, a prelijeva se na mnoge sudionike rata, napose one koji su u ratu činili zločine. Svi lažu, pobjednička i gubitnička vojska. Laž dolazi i u obliku gubitka sjećanja o počinjenom zločinu ili svjedočenju tuđem zločinu. Dominantan je i izostanak želje i volje za istinom, a kada se istina ne može utvrditi nije moguće zabilježiti niti točan broj poginulih osoba, niti ih je moguće pronaći, niti zaključiti rat. Nažalost, laž je očekivana jer je nerealno za očekivati da isti počinitelj ima veliku volju i za počinjenje svirepog ratnog zločina, ali i za kasniju iskrenost i istinu, odnosno da u sebi ima raspon za takve krajnosti.

Osim manje ili više poznatih mjesta masovnih zločina koja su se dogodila kao smaknuća, velik je i neutvrđen broj pojedinačnih nestanaka i zasigurno posljedičnih ubojstava koje je bez priznanja teško utvrditi. Nepriznavanje ubojstava samo dodatno potvrđuje činjenicu da su svi koji su počinili ubojstva i masakriranja civila, koji su namjerno i svjesno ubili osobu najčešće gledajući ju u oči, bili svjesni i toga da rade nešto kažnjivo, i samim tim duboko pogrešno s ljudskog i civilizacijskog stanovišta. 

Jedan od problema vezan uz samo istraživanje vezan je i uz cilj istraživanja. Budući da je cilj bio usporediti zločine spram civila počinjene na suprotstavljenim stranama, ali koje su nastale izvan borbe i izvan zapovijeđenih vojnih djelovanja, nastojala sam pronaći one slučajeve kada su zločine počinili sumještani jedni protiv drugih, osobe koje su živjele na istom području, koje su poznavale područje i koje možda nisu ubile djelujući po zapovjedi. No, istražujući utvrdila sam da su okolnosti rijetkih zločina u potpunosti poznate, te da je vrlo teško utvrditi i status počinitelja zločina jer su: neki civili bili pripadnici paravojnih postrojbi, ali nisu bili u uniformama kada su počinili zločin; vojnici i civili/paravojne postrojbe su nekad djelovali skupa kada su činili zločine; postojala je dvostruka linija zapovijedanja na istom području; ne znaju se točni počinitelji zločina koji su stupili na netom okupirano/oslobođeno područje; ne zna se tko je zapovijedao određenim područjem, ne zna se je li za ubojstva civila izdana zapovijed ili su učinjena svojevoljno. Zapravo, mnogo se toga zasigurno zna, ali podatci nisu utvrđeni niti su poznati javnosti. Utoliko sam nakon nekog vremena istraživanja morala odustati od toga da i počinitelje masakara mogu klasificirati i s obzirom na to jesu li zločine počinili kao civili, pripadnici paravojnih jedinica ili vojske, te učiniti željenu komparativnu analizu u zaključku ovog istraživanja.

Umjesto toga usredotočila sam se samo na žrtve i način počinjenja zločina, te pokušaj prikupljanja čim više podataka o pojedinim slučajevima koji su se kroz istraživanje učinili primjerima  koji potvrđuju moju početnu premisu da je zlo univerzalno, i da ničije nije veće ili manje.

Zbog svega navedenog problemi u ovom istraživanju bili su veći od očekivanih, a utjecali su na donošenje umjetničkih odluka prilikom selekcije pronađenih informacija.

 

 

Važno je naglasiti da metodologija sastavljanja popisa žrtava nije jedinstvena, unaprijed utvrđena, i dosljedna, što bi bilo nužno da bi se mogla napraviti komparativna analiza i dopuna popisa, odnosno stvaranje jedinstvenog popisa. Za takav popis, kojeg će državna tijela jednog dana, nadam se, napraviti, potrebno je utvrditi čim objektivniju metodologiju kako bi se došlo i do čim objektivnijeg broja stradalih civila. Pri tom je potrebno razumjeti da do toga nije lako doći jer je ratno doba izvanredno stanje, na okupiranim područjima država nije funkcionirala, ljudi su bili u velikim migracijama, bježali od sela do sela, bježali preko šuma i nedostupnih područja, a tijela ubijenih često su se skrivala ne bi li zločin prikrio. Ubijeni su se odbacivali u kanale i šipražje, u bunare vlastitih ili tuđih kuća, spaljivali su se, masakrirali, pokapali u vlastitim dvorištima ili na nekim udaljenim mjestima, pojedinačno ili u masovni(ji)m „grobnicama“ (pri tom je teško takav oblik pokapanja nazvati grobnicama jer se radilo o običnim jamama). Te su radnje vodile i u njima sudjelovale vojne postrojbe, paravojne formacije, državne institucije, policijske postrojbe. Žrtve su se u nekim slučajevima pokapale i na udaljenim grobljima, i premda je njihov identitet bio poznat iz (ne)poznatih su se razloga pokapale kao N.N., onemogućavajući tako evidentiranje i potpunu službenu identifikaciju svake ubijene osobe. Na taj način žrtve nisu samo ubijene već i potpuno dehumanizirane.

 

„Najveći broj zločina nad Srbima u Hrvatskoj počinjen je tokom 1995. godine, odnosno za vrijeme i nakon vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja. No prema podacima domaćih i međunarodnih organizacija opseg tih zločina značajno nadilazi brojke koje iznosi DORH. Tako, primjerice, dok službeni podaci DORH-a govore da je u 24 slučaja ratnih zločina za vrijeme i nakon Oluje ubijeno 156 civila, podaci pojedinih nevladinih organizacija, među kojima je najpoznatiji Hrvatski helsinški odbor (HHO), govore o 700 civilnih žrtava, a podaci nekih srpskih nevladinih organizacija (poput Veritasa) govore o oko 1900 civilnih žrtava. Na pristranost pravosuđa i nedostatak političke volje upućuje i činjenica da je za ratne zločine počinjene u tim operacijama zasad donesena samo jedna pravomoćna osuđujuća presuda. Riječ je o zločinu počinjenima 11. augusta 1995. Kada su u poslijepodnevnim satima u mjestu Prokljan, u Općini Skradin, ubijeni ispred svoje kuće Milica i Nikola Damjanić.“

Izvor: „Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj 91 — 95“, SNV Bulletin #16, str 10,  https://snv.hr/wp-content/uploads/2020/10/snv-bulletin-16-4-web.pdf   

 

Neke aspekte problema oko metodologije moguće je naći u: „CIVILNE ŽRTVE U SEKTORU JUG U OLUJI I NEPOSREDNO NAKON OLUJE (osnovni pokazatelji)“, Igor Graovac, https://hrcak.srce.hr/file/4830  

 

​

PROBLEMI VEZANI UZ DOSTUPNOST INFORMACIJA:

​

Ključni problem s kojim sam se suočila, i koji me jako zatekao jer se Domovinskim ratom prethodno nisam sustavno bavila, jest nepostojanje jedinstvene, javno dostupne sveobuhvatne baze svih vrsta podataka vezanih uz Domovinski rat, uključujući one koji se odnose na počinjenje zločina. Premda u Hrvatskoj postoji javna ustanova pod nazivom Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, od te ustanove nisam dobila niti jednu traženu informaciju, odnosno dobila sam odgovor da o konkretnim zločinima za koje sam upitala ne posjeduju niti jedan dokument.

Najviše podataka pronašla sam na stranicama Documente, nevladine organizacije, međutim niti ti podaci nisu usustavljeni u preglednu bazu koju je moguće pretraživati po pojmovima već se na stranici organizacije nalaze različite objave vezane uz praćenje suđenja za ratne zločine ili vezane uz obilježavanje obljetnica zločina, koje sam potom iščitavala pretražujući određene slučajeve za koje znam od ranije, ili sam na njih nasumično naišla. To ne umanjuje važnost i vrijednost ogromnog dugogodišnjeg napora koju Documenta sustavno ulaže kako bi rasvijetlila događaje iz rata i doprinijela zdravom i kompetentnom demokratskom civilnom društvu, kakvo nastojimo biti.

Osim nedostupnosti informacija, kod onih informacija koje sam pronašla postojao je problem njihovog ponavljanja, kao i njihove nepouzdanosti. U velikoj većini slučajeva u svim se izvorima ponavljaju iste informacije koje su zasigurno godinama prepisivane s jednog na drugo mjesto. Nepouzdanost informacija problem je i kod svih (nacionalno) pristranih izvora (različite mrežne stranice iseljenika iz RH, braniteljske stranice, stranice organizacija koje nemaju javni kredibilitet i ne uređuju ih i na njima ne pišu stručnjaci, potom stručni i znanstveni tekstovi čija premisa nije nepristranost i objektivnost i dr.) kao i senzacionalističke objave u medijima koje često donose više detalja počinjenja u odnosu na šture i oprezne objave organizacija civilnog društva ili javnih tijela, ali ne donose izvore informacija i nije ih moguće provjeriti. 

Veliki problem ne samo ovog istraživanja već i ove države jest da je mali broj počinjenih zločina u potpunosti istražen, i još manji broj je sudski procesuiran. Pod premisom da bi informacije sa suđenja bile istinitije nego informacije u medijima, što u stvarnosti i ne odgovara uvijek istini, bilo bi poželjno da svi zločini imaju sudski epilog s ciljem rasvjetljavanja i dovršavanja svih tih ratnih procesa. 

No, i kod zločina koji su sudski procesuirani nije javno dostupna cjelokupna dokumentacija odnosno cijeli spis pojedinih slučajeva već su dostupne samo presude u kojima je zločin naveden skraćeno i pojednostavljeno, iz čega nije moguće sagledati punu sliku njegove nečovječnosti i svireposti.

Dodatno, svi tekstovi nisu sadržavali informacije koje sam trebala i bilo je potrebno iščitati barem deset puta veću količinu različitog materijala da bi se dobila pojedina korisna informacija, uz kasniju provjeru svake informacije i njeno nadopunjavanje novim saznanjima kako bih, kada je god to moguće dobila cjelovitiju sliku. O nekim, pak, zločinima dodatne informacije nije uopće bilo moguće pronaći.

​

​

​

​

​

​

10_METODOLOGIJA I PLAN AKTIVNOSTI ISTRAŽIVANJA / PLANIRANO I OSTVARENO:

​

 

1. PRETRAŽIVANJE MREŽNOG SADRŽAJA 

Tijekom istraživanja prikupljaju se podaci i dokumenti. Prikupljeni materijal se u obliku poveznica ili dokumenata u formatu pdf-a pohranjuje elektronski.    

Pretraživali su se ključni pojmovi koji uključuju ratni zločin i  Domovinski rat, svjedočanstava objavljena u obliku izjava aktera događaja (preživjelih, obitelji žrtava, svjedoka), izvješća državnih tijela (DORH) i organizacija civilnog društva (Documenta, SNV, Veritas i dr.), nezavisnih portala i mainstream medija (Portal Novosti, Jutarnji list, 24 sata, Večernji list, Slobodna Dalmacija i dr.) i drugih dostupnih izvora (Škabrnja online i dr.). Kao što je već navedeno, pronađene informacije su često prenošene iz medija u medij kopiranjem bez dodatnih istraživanja, stoga je za prikupljanje manjeg broja informacija bilo potrebno iščitati velik broj tekstova. Već je naveden i problem vjerodostojnosti informacija. 

Pretraživale su se optužnice i pravomoćne sudske presude za ratne zločine, hrvatskih pravosudnih tijela i međunarodnog suda (Vrhovni sud RH, DORH, The International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia - ICTY). Presude sadrže najpouzdanije informacije, no njihov broj je malen u odnosu na broj poznatih počinjenih zločina. DORH ustrojava i digitalizira „Bazu ratnih zločina“ (1) no „zbog zakonskih ograničenja, a prije svega činjenice da Baza sadrži spise predmeta (u elektronskom obliku) u različitim stadijima postupaka koji sadrže i klasificirane podatke, takav uvid trenutno nije moguć.“ (2)

1. https://dorh.hr/sites/default/files/dokumenti/2011-04/ratni-zlocini.pdf  

2. https://dorh.hr/sites/default/files/dokumenti/2015-03/ratni-zlocini-31-12-2014.pdf  

Tijekom provođenja ovog istraživanja DORH nije odgovorio na upit o dostupnosti „Baze ratnih zločina“ za samostalno istraživanje, upućen službenici za informiranje DORH-a. 

Referentne točke za istraživanje jesu šest strukturirana, ali nepotpuna popisa zločina, jedan u knjizi Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava: „Vojna operacija Oluja i poslije (izvještaj)“ 2001., (1),  potom Popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu na Wikipediji (zločini počinjeni većinski spram Hrvata), (2), Popis masovnih zločina nad Srbima u Domovinskom ratu na Wikipediji (3), popis na portalu Srpskog Narodnog Vijeća (4), (zločini počinjeni većinski spram Srba). Posljednja dva strukturirana izvora podataka jesu interaktivna mapa zločina ICTY-ja (5) i popis sudskih procesa na tom sudu (6). Interaktivna mapa i popis sudskih procesa donose samo one slučajeve zločina koji su uključeni u sudske procese pred tim međunarodnim sudom, a to su mahom zajednički i objedinjeni procesi protiv osoba koje su optužene po zapovjednoj odgovornosti (Gotovina, Čermak, Markač, Milošević, Martić i dr.). Popisi koji su polazišna točka služe kao informacije za daljnje istraživanje, a nipošto kao kraj potrage za informacijama. Sva navedena mjesta počinjenja zločina se potom pretražuju na drugim izvorima gdje se traže i iščitavaju tekstovi o tim zločinima. Dijelovi tekstova koji su relevantni za istraživanje pohranjuju se stvarajući internu bazu podataka za taj zločin.

Nerelevantni dijelovi se ne selektiraju i ne pohranjuju. 

Ove baze podataka po svom su obuhvatu i sadržaju različite stoga nije bila moguća komparacija informacija, a otkrivala sam ih sukcesivno tijekom istraživanja, pa je istraživanje često vraćano na sam početak.

Evidentna je i razlika između Popisa masovnih ratnih zločina nad Hrvatima i Srbima na Wikipediji. Dok je Popis masovnih ratnih zločina nad Hrvatima sveobuhvatniji i za velik broj pojedinačnih zločina sadrži opise događaja, a sveukupno i mnoštvo poveznica, Popis masovnih ratnih zločina nad Srbima sadrži tek par podataka, opisi su uneseni samo za zločine iz 1991., a ne i 1995. kada su bili najmasovniji, i sveukupno je samo nekoliko vanjskih poveznica.

 

Poveznice:

1. „Vojna operacija Oluja i poslije (izvještaj)“, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava,  https://snv.hr/oluja-u-haagu/media/sg1/sg1-04-vojna-operacija-oluja-hr.pdf  

2. Popis          masovnih        zločina             nad      Hrvatima         u        Domovinskom             ratu,    Wikipedia, https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Hrvatima_u_Domovinsk om_ratu  

3. Popis          masovnih        zločina             nad      Srbima             u        Domovinskom             ratu,    Wikipedia, https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Srbima_u_Domovinsko m_ratu  

4. „Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj 91 — 95“, SNV Bulletin #16, https://snv.hr/wpcontent/uploads/2020/10/snv-bulletin-16-4-web.pdf   

5. ICTY: Interaktivna mapa, https://www.icty.org/bcs/cases/interaktivna-mapa  

6. ICTY: Popis presuda, https://www.icty.org/bcs/cases/spisak-presuda  

 

 

2. INTERVJUI/RAZGOVORI

​

Polazišna zamisao da se istražuje i putem strukturiranih i nestrukturiranih pisanih i usmenih intervjua i razgovora koji će se vodit s ciljem prikupljanja čim većeg broja podataka kao polazišta za daljnje istraživanje u arhivima provedena je kroz nekoliko pisanih upita od kojih sam na jedan dobila upute za daljnji smjer za istraživanja (SNV), dok drugi nisu dali željene rezultate odnosno informacije. 

 

 

3. SAMOSTALNO ISTRAŽIVANJE U JAVNO DOSTUPNIM ARHIVIMA 

Planirano je istraživanje u Centru za suočavanje s prošlošću – Documenti, te ovisno o saznanjima i u drugim arhivima, prije svega u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru domovinskog rata (HMDCDR, javna znanstvena ustanova koju je osnovalo Ministarstvo kulture). Documenta mnoštvo informacija i dokumenata (praćenje suđenja, objave vezane uz pojedine slučajeve) javno objavljuje stoga nije bilo potrebe za pretraživanjem fizičkog arhiva. HMDCDR, naprotiv, nema javno dostupnu bazu dokumenata iz svog arhiva, odnosno iz svog djelokruga rada, a dokumentacija koju objavljuje u obliku tiskanih publikacija nalazi se u prodaji (radi se većinski o faksimilima vojnih dokumenata JNA, „dokumentima vojne provenijencije RSK“ i „dokumentima institucija pobunjenih Srba u RH“). Premda sam u HMDCDR očekivala pronaći ono što mi upravo za istraživanje treba i nadala sam se pristupu njihovom fizičkom arhivu, odgovor memorijalno-dokumentacijskog centra jest da nemaju niti jedan arhivski dokument koji se odnosio na zločine navedene u upitu. Uputili su me na mogućnost preslušavanja audio-zapisa ratnih izbjeglica koji se nalaze u njihovom arhivu, što nije bilo u fokusu ovog istraživanja. DORH je (2014?) ustrojio „Bazu ratnih zločina“ koja tada nije bila dostupna javnosti, a na moj upit o dostupnosti samostalnog pretraživanja baze nisam dobila nikakav odgovor DORH-a.

 

 

4. SISTEMATIZACIJA PODATAKA 

​

Podaci su se sistematizirali i kategorizirali tijekom cijelog istraživanja, ovisno o tome koliko su bili cjeloviti i koliko su informacija sadržavali. Sistematizirane informacije, njihov broj i vrsta, koristili su se za utvrđivanje daljnjeg smjera istraživanja. Oni slučajevi zločina koji su se izdvajali prema detaljnijim opisima načina počinjenja, identifikaciji žrtava i/ili počinitelja, dodatno su dublje istraženi i svi su detalji zabilježeni (izvor informacija, način počinjenja zločina). Daljnja potraga kod mnogih je zločina završila u slijepoj ulici, odnosno drugi podaci nisu mogli biti pronađeni.

No, na samom kraju istraživanja odlučila sam da osim izdvajanja određenih zločina koji se po načinu počinjenja, u skladu s konceptom istraživanja, mogu usporediti, sačinim i kompletan popis svih zločina počinjenih izvan urbanih područja i izvan borbenih djelovanja u Domovinskom ratu, što bi, prema mom saznanju, ujedno bio i jedini cjeloviti popis sačinjen temeljem javno dostupnih informacija. Zbog obimnosti posla, jer zločina je nažalost bilo jako, jako puno, ti podaci bit će u najkraćem mogućem roku dostupni javnosti, odnosno objavljeni uz Zaključak istraživanja.

 

 

5. SELEKCIJA REPREZENTATIVNIH PRIMJERA KOJI PODUPIRU POČETNU IDEJU/TEZU OVOG ISTRAŽIVANJA 

​

Cilj selekcije je odabir onih zločina koji potvrđuju premisu da je zlo univerzalno i nadnacionalno. Više je slučajeva zločina, o čijem počinjenju su se mogli pronaći detaljnije informacije, uzeto za primjere koji se analiziraju i kompariraju.

Izdvojeni slučajevi ubojstava koji po svojoj svireposti potvrđuju tezu istraživanja:

1. Mučenje, ubojstvo i masakriranje obitelji Čengić, oca Drage, majke Nevenke i djece Slobodana (11) i Gorana (5), 1992. u Šašićima (Ervenik)

U obiteljskoj kući rafalima su ubijeni otac Drago i sin Slobodan (11). Majka Nevenka i sin Goran (5) upucani su u kući, a ranjena majka je potom s mrtvim djetetom u naručju pobjegla iz kuće. Zaklana je u dvorištu kuće. Svo četvero su potom zapaljeni u kući. Počinitelji su pripadnici paravojnih postrojbi, tzv. Krajinske milicije.

​

https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/vijesti/zupanija/tri-desetljeca-nakonmonstruoznog-zlocina-uhddr-benkovac-ureduje-spomen-kucu-obitelji-cengic-u-erveniku-

1160765  

https://www.24sata.hr/news/oca-i-sinove-su-pobili-a-majku-s-djetetom-u-narucju-zaklali-

507789  

https://www.vecernji.hr/vijesti/trideset-godina-od-zlocina-u-erveniku-ubijen-bracni-parcengic-i-njihovo-dvoje-djece-1556088  

 

 

1. Mučenje, ubojstvo i masakriranje obitelji Jurić, majke Vere, oca Zlatka i djece Tomislava (4) i Daria (2) 1991. u Kostrićima

Majka Vera i djeca Tomislav (4) i Dario (2) ubijeni su u svojoj kući. Otac Zlatko išao je prijaviti zločin, uhićen je i nestao. Kuća je pogođena tromblonom i zapaljena. Njihova tijela nisu nikad pronađena.

Počinitelji su pripadnici Specijalne policije MUP-a SAO Krajine "Kaline".

https://www.braniteljski-portal.com/zapalite-im-barem-jednu-svijecu-selo-su-izbrisali-salica-zemlje-pobili-ih-sve-u-jedno-prijepodne/

​

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/ubijali-su-redom-rafalima-po-prsimanozevima-u-vrat-priblizava-se-obljetnica-srpskog-pokolja-u-kojem-je-izbrisano-cijelo-jednoselo-a-za-stravican-zlocin-najvjerojatnije-nitko-nece-odgovarati-632606  

 

1. Mučenje, ubojstvo i masakriranje Kate (zvana Soka) Rogić 1991. u Škabrnji

Udarcima puške Kata (Soka) Rogić oborena je na tlo, potom je izrešetana rafalom, i tijelo je pregaženo tenkom.

Počinitelji su pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i paravojnih formacija. https://www.icty.org/x/cases/martic/trans/bcs/060329ED_BCS.pdf  

 

https://www.icty.org/x/cases/stanisic_simatovic/tjug/en/130530_judgement_p1.pdf

​

http://old.documenta.hr/assets/files/Sudjenja/sudjenja/Goran_Opacic_CCZadarK25_94.pdf  

 

https://www.057info.hr/vijesti/2019-01-17/policija-identificirala-krvnika-iz-skabrnjeistragom-zaokruzen-cijeli-zapovjedni-lanac  

 

1. Mučenje, ubojstvo i masakriranje Ruže i Steve Manojlovića (iz Ivoševaca)  1995. u Mokrom Polju (Ervenik)

Ružu i Stevu Manojlovića uhvatili su vojnici i zatvorili u mjesnu zadružnu trgovinu u Mokrom Polju. Žena Ruža je silovana, masakrirana i zaklana. Jedna ružina ruka bila je kraj tijela, druga ispred zadruge. Muž Stevo je masakriran i zaklan. Na njih su nabacane krpe i zapaljeni su.

Počinitelji su pripadnici Hrvatske vojske. https://snv.hr/oluja-u-haagu/media/sg1/sg1-04-vojna-operacija-oluja-hr.pdf  https://portalnovosti.com/zlocini-i-zrtve  

 

1. Mučenje, ubojstvo i masakriranje Đure Mandića 1995. u Tomingaju (Gračac)

Đuro Mandić masakriran je u svom dvorištu, odrubljena mu je glava i obadvije ruke, a na tijelu su se vidjeli i tragovi bestijalnog mučenja.

Počinitelji su pripadnici Hrvatske vojske. https://snv.hr/oluja-u-haagu/media/sg1/sg1-04-vojna-operacija-oluja-hr.pdf

 

http://www.veritas.org.rs/SrpskaKrajina/pilat-pere-ruke-ii/  

 

1. Mučenje, ubojstvo i masakriranje Marte i Steve Vujnovića 1995. u Otonu

Majka Marta i sin Stevo ubijeni su u vatrenim oružjem. Stevo je u dvorištu pred kućom ležao licem prema zemlji u lokvi krvi. Nepokretna, razgolićena, majka Marta imala je 3 rane od metka na licu, u kući je bila masakrirana. Pola njene lubanje pronađeno je u kući mjesecima kasnije. 

Počinitelji su pripadnici Hrvatske vojske.

​

https://www.icty.org/x/cases/gotovina/trans/en/080609IT.htm  

 

https://www.icty.org/x/cases/gotovina/trans/en/091008ED.htm  

 

https://snv.hr/oluja-u-haagu/media/sg1/sg1-04-vojna-operacija-oluja-hr.pdf

 

https://www.glaszrtava.org/marta-marija-i-stevo-vujnovic/  

 

Zbog mnogobrojnih teških zločina nad civilima koji su počinjeni u ruralnim područjima Hrvatske izuzetno je bilo teško izdvojiti samo nekoliko reprezentativnih primjera zločina koji podupiru početnu tezu istraživanja. Odabrani primjeri nisu jedini i konačan odabir.

Premda cilj istraživanja nije bio sveopći pregled zločina koji su u ratu počinjeni, u poglavlju 14_POPIS PRETRAŽIVANIH ZLOČINI NAD CIVILIMA navedeni su svi masovni zločini koje sam pretraživala, te su izdvojeni oni koji podupiru tezu ovog umjetničkog istraživanja

 

6. PUBLICIRANJE REZULTATA/ZAKLJUČKA ISTRAŽIVANJA (ONLINE) 

​

Pisanje, oblikovanje i objavljivanje zaključka istraživanja nužno je kao sistematizacija cjelokupnog istraživačkog projekta jer, premda umjetničko istraživanje nema znanstvenu ili stručnu vrijednost, doprinosi društvu kao segment umjetnosti i kulture. U Zaključku je iznesena polazišna motivacija za istraživanje, tijek istraživanja kao i rezultati koji je javno objavljen na mrežnim stranicama i društvenoj mreži organizacije Vizura Aperta. Zaključak istraživanja doprinosi vidljivosti istraživačkog umjetničkog procesa koji je nužan prilikom tematiziranja kompleksnih tema koje se oslanjaju ili se koriste stvarnim događajima. Dodatak Zaključku je i popis svih zločina u urbanom području čije informacije su javno dostupne, ali nažalost nisu objedinjene u jedinstvenu bazu.

 

    

​

​

​

​

11_ZAHVALA

​

Zahvaljujem kustosici Davorki Perić koja bezrezervno podržava i vjeruje u ovaj i ostale moje projekte.

Zahvaljujem i Eugenu Jakovčiću koji je potragu za početnim informacijama učinio lakšim.

​

​

​

​

​

​

12_IZVORI INFORMACIJA

 

ORGANIZACIJE:

• ICTY, https://www.icty.org/  

• Stranice organizacija: Documenta https://documenta.hr/ , SNV https://snv.hr/ , Veritas http://www.veritas.org.rs/  

• Organizacije i nezavisni portali: Lupiga https://www.lupiga.com/ , Autograf https://www.autograf.hr/  

• Vodeći medijski portali: Jutarnji list, Indeks, Večernji list, 24 sata i dr.

• Državna tijela: DORH https://dorh.hr/hr , Vrhovni sud https://www.vsrh.hr/  

• Sudovi u RH: putem stranice https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/home

• Javne ustanove: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar domovinskog rata https://centardomovinskograta.hr/

• Organizacije, udruge i mrežne stranice o Domovinskom ratu: Portal Braniteljski www.braniteljski.hr  (identitet.hr)

 

KNJIGE:

• „Medački džep 1993.“, Zvonimir Despot; Večernji list 2012.

• „Vojna operacija Oluja i poslije, Izvještaj“, Hrvatski Helsinški odbor, 2001. (kao knjiga i kao mrežni sadržaj na https://snv.hr/oluja-u-haagu/media/sg1/sg1-04-vojna-operacija-olujahr.pdf  )

• „Glavaš: Kronika jedne destrukcije“, Drago Hedl, Novi liber, 2010.

 

POVEZNICE:

​

Popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu, Wikipedia,

https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Hrvatima_u_Domovinsk om_ratu

Popis masovnih zločina nad Srbima u Domovinskom ratu, Wikipedia,

https://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Srbima_u_Domovinsko m_ratu  

CIVILNE ŽRTVE U SEKTORU JUG U OLUJI I NEPOSREDNO NAKON OLUJE (osnovni pokazatelji), Igor Graovac, https://hrcak.srce.hr/file/4830  

DOCUMENTA, https://documenta.hr/wp-content/uploads/2022/08/Sudske-cinjenice-ozrtvama-tijekom-i-nakon-VRA-Oluja-4.8.2022.pdf  

DORH; „PODACI O PRIJAVAMA, PROCESUIRANIM SLUČAJEVIMA I ŽRTVAMA KAZNENIH

DJELA RATNIH ZLOČINA I POSTUPCI U VEZI KAZNENIH DJELA ZA VIJEME I NAKON OPERATIVNE AKCIJE „OLUJA““ https://dorh.hr/hr/izvjesca-o-radu/podaci-o-prijavamaprocesuiranim-slucajevima-i-zrtvama-kaznenih-djela-ratnih  

ICTY: Popis presuda, https://www.icty.org/bcs/cases/spisak-presuda  

ICTY: Interaktivna mapa, https://www.icty.org/bcs/cases/interaktivna-mapa  

ICTY: Gotovina, Čermak, Markač, IT-06-90-T,

https://www.icty.org/x/cases/gotovina/tjug/en/110415_judgement_vol1.pdf  

REKOM, mreža pomirenja, https://www.glaszrtava.org/zrtve/  

GLAS ŽRTAVA 1991 – 2001., https://www.glaszrtava.org/  

„Procesuiranje ratnih zločina - Jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj“, Documenta, https://documenta.hr/wp-content/uploads/2020/09/procesuiranje-ratnihzlocina-FINAL.pdf  

„Sjećanja na rat u Pakracu, Lipiku i okolnim mjestima“, Documenta, https://documenta.hr/publikacije/  

"Zločini u Domovinskom ratu - Paviljoni Z. Velesajam `91-95 -te", Forum Krstarica, https://forum.krstarica.com/threads/zlocini-u-domovinskom-ratu-paviljoni-z-velesajam-9195-te.426122/  

Sjećanja na rat, Documenta, https://documenta.hr/wpcontent/uploads/2020/09/sjecanja.pdf  

Svjedočanstva strave, Portal Novosti,

https://arhiva.portalnovosti.com/2011/04/svjedocanstva-strave/  

„Zavjera šutnje i metastaze“, Portal Novosti, https://www.portalnovosti.com/zavjera-sutnjei-metastaze  

„Fond za humanitarno pravo objavio izjave svjedoka s Petrovačke ceste“, Portal Novosti“, https://www.portalnovosti.com/fond-za-humanitarno-pravo-objavio-izjave-svjedoka-spetrovacke-ceste  

DORH Izvješće glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske o radu državnih odvjetništava, https://dorh.hr/sites/default/files/dokumenti/202204/DORH_IZVJESCE_2021.pdf  

HUMAN RIGHTS WATCH WORLD REPORT 1993.,   https://www.hrw.org/reports/1993/WR93/Hsw-10.htm

FOND ZA HUMANITARNO PRAVO, Predmet Gotovina i drugi, http://www.hlcrdc.org/?p=13696  

„Ruže za ubijene“, https://www.portalnovosti.com/ruze-za-ubijene  

Optužnica Petrinja, Sisak http://www.centar-zamir.hr/uploads/OPTUZNICA_SISAK_skracena.pdf  

HRVATSKI MEMORIJALNO-DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVINSKOG RATA, https://centardomovinskograta.hr/  

Škabrnjske žrtve u Domovinskom ratu,

http://www.skabrnja.com/skabrnja/skabrnjske_zrtve/skabrnjske_zrtve.htm  

SLATINSKA RATNA KRONIKA 1991. — POSEBAN OSVRT NA RATNI ZLOČIN U BALINCIMA, ČETEKOVCU, ČOJLUGU, HUMU I VOĆINU, Miljenko BREKALO, https://www.pilar.hr/wpcontent/images/stories/dokumenti/zbornici/46/Memor_kb_161.pdf  

„Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj 91 — 95“, SNV Bulletin #16, https://snv.hr/wpcontent/uploads/2020/10/snv-bulletin-16-4-web.pdf   

„Crime in Marino Selo“, Documenta, https://documenta.hr/en/novosti/crime-in-marinoselo/  

„Navršila se 31 godina od stradanja Srba u logoru u Marinom Selu“, Veritas, http://www.veritas.org.rs/atvbl-rtrs-srna-18-11-2022-navrsila-se-31-godina-od-stradanjasrba-u-logoru-u-marinom-selu/  

„Zločin u Medarima / VRA Bljesak“, Documenta, https://documenta.hr/novosti/zlocin-umedarima-vra-bljesak/

​

 

 

 

 

           

13_ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE:

 

„O ZLU“, Hannah Arendt, Naklada Breza, 2006.

„EICHMANN U JERUZALEMU“, Hannah Arendt, Naklada Jesenski i Turk, 2020.

„ONO ŠTO OSTAJE OD AUSCHWITZA“, Giorgio Agamben, Izdanja Antibarbarus, 2008.

„ŠTA JE LOGOR“, Giorgio Agamben, Fakultet za medije i komunikacije, 2020.

„NEIZVJESNI ŽIVOT: MOĆ ŽALOVANJA I NASILJA“, Judith Butler, Centar za ženske studije, 2017.

„NOVA LICA FAŠIZMA“, Enzo Traverso, Tim press, 2018.

„FILOZOFIJA ZLA“, Lars Fr. H. Svendsen, Tim press, 2011.

„O ZLU“, TERRY EAGLETON,, Naklada Ljevak, 2011.

POTRESNA SVJEDOČANSTVA POVRATNIKA: Kako je i gdje Hrvatska vojska ubijala srpske civile nakon Oluje, Barbara Matejčić, Lupiga, https://www.lupiga.com/vijesti/potresnasvjedocanstva-srpskih-povratnika-kako-je-i-gdje-hrvatska-vojska-ubijala-srpske-civile-nakonoluje   

„Nakon presude generalima zacementiran je narativ o ratu“, Stevo Đurašković, Portal Novosti, https://www.portalnovosti.com/stevo-duraskovic-nakon-presude-generalimazacementiran-je-narativ-o-ratu  

„Kontroverze o “banalnosti zla”“, Nomad, https://nomad.ba/kontroverze-o-banalnosti-zla  

DRAGO HEDL/GLAVAŠ, KRONIKA JEDNE DESTRUKCIJE (1),

https://depo.ba/clanak/23875/gdje-je-onaj-drugi-odmah-ga-likvidirajte  

„U Oluji nisu ubijena 44 srpska civila“, FAKTOGRAF, https://faktograf.hr/2022/09/07/u-olujinisu-ubijena-44-srpska-civila/

          

14_POPIS PRETRAŽIVANIH ZLOČINA NAD CIVILIMA

​

Kao što je već napomenuto istraživani zločini nad civilima koji su se dogodili u ruralnim područjima nisu, nažalost, jedini zločini nad civilima u Domovinskom ratu.

Sastavljanje popisa zločina nije, kako je već navedeno, bio cilj ovog umjetničkog istraživačkog projekta, no nakon opsežne potrage za informacijama i mnoštva iščitanih stranica, činilo se potrebnim sistematizirati cjeloviti popis koji s etemelji na javno dostupnim informacijama. Posao na sačinjavanju popisa prikupljenih podataka o svim zločinima počinjenim na ruralnom području još traje, te će u kratkom vremenu nakon objave Zaključka umjetničkog istraživanja i on biti objavljeni uz Zaključak.

​

​

© Tanja Dabo

​

​