Tomislav Ivanišin


Slika poništenog krajolika

Promatranje zbiljskog u krajobrazu zahtjeva jednostavnost poniznosti i u radu Ivanišina - izgovara uvidu u gledano. Slika svijeta / svemira se vidi dominatno u mikro planovima dok su također zapisi rađeni u mišljenju makro planova krajolika. On se urezuje na platno kao dio raznolikosti, bogadstva i dr. i istodobno podrctava u / kroz simplifikaciju odustajanje od navedenog. U cjelovitosti prizora oduzima se i zadnja misao da bi se ostalo i postojalo u prisutnosti po sebi. 
Istina je moguća u tek običnom pogledu na detalj pronađen u vrtu koji se ne rijetko piše kao flora gustih grupacijskih struktura. Autor dolazi u blizinu razine Zemlje i zapisuje: kaktus, cvijet, list trave itd. Bilježi i krupne kadrove koje za motiv imaju drvo, livadu, fragment mora, arhipelag i dr. Priroda se kodira u procesualnosti serije Slika poništenog krajolika (oko 1980. - nadalje) koja je u tijeku i nastaje na području Dubrovnika i poluotoka Pelješca. 
Hrvatski slikar liniju, boju, oblik, mrlju i dr. povezuju u nekoliko raznih i vrsta pisama od kojih se više njih mogu poodcrtati pod dva pola. Vizualni govor se mijenja. On deataljizira sliku svijeta. Pojedinačno se raščlanjuje do najsitnijih uprizorenja i koristi se boja kojom se pristupa na način da se – urezuje srž njezina. Bliskost ideji riječnika flamanskog renesansnog slikarstva počiva u jednoj od razina čitljivosti slike. 
 Ivanišin odmiče u raslojavanje gledanog i slika scene slojevitosti koje označavaju metafiziku iskonskog i koje su istodobno poništene unutar sveoukupnosti omeđene s četiri brida. Slika je slika. Osim urarskog zanata viđenog u radovima serije prisutne su i scene kretanja u i prema apstrahiranju u koje se nikad ne ulazi do kraja. Ono se vidi u formi iščeznuća od sadržajnosti i u jedom dubokoj točki živi unutar radova gdje je zbilja uslikana – kao takva. 
Kad se precizira ili inetrpretira jednostavim pismom, ostaje se uvijek u svjetlu koje prevodi motrenje u njegovu vidljivost. Ona je unutar prvobitnog i elmentarnog. Slika je to prisutnosti. Slika je to slike.
Opažaj sadržaja i stvaranje okvira koji mu pripadaju u ne - pripadanju i obratno, tvori zapise koji su – zatečeni i pronađeni. Oni su poništenje krajolika jer su slike istine i slobode - čovjeka. Kadrovi su to prostora koji traje u vječnom. 
Prikazano je bez – zvučje koje se dokida riječnikom vizualnih šifri i pojmova. Scene su to raznolikosti kojoj svjedočimo i čiji smo dio. Markira se podneblje kao opće mjesto i nema pripadnosti. Identifikacije se ukidaju. Njemu se oštro prilazi i on ne trpi laž, prevaru, čovjekovo ne – znanje / mrak itd. Ivanišin podcrtava bitnost pacifističkog poštovanja čovjeka, svakog živog bića, planete, svemira itd. Veličina je poniznost i u njoj se ona ukida da bi se uslikalo poništenje slike u smislu ostajanja u običnom – pogledu u svijet. On je oznaka čovjeka. 
 Riječ je o razmatranju prirode koja se gramatikom rukopisa pojednostavnjuje da bi se – bilo unutra. Oba dva načina pristupa, kao i ostali ne - navedeni, su postavljeni u prisutnost po sebi. Poništavanje je prilaženje i bivanje u biti i obratno. Kadrovi se listaju kao stanice koje nikad nisu započele niti poznaju kraj. Isto se bilježi. 
 Rad markira ne – saglediv teritorij koji je ogoljen od suvišnog. Odmiče se prema njemu da bi se bilo u njemu unutar oslobođenog predjela percepcije čovjeka. Mir se – iziskuje. Čovjek se izriče. Slike se tvore da bi ukinule sve u sebi i ostale u liniji u kojoj postoje još i prije čovjeka na Zemlji. 
Što je to poništeni krajolik? Prisutnost u njemu i obratno i dr.
Što je slika?
___________________________________________________
Petra Golušić

___________________________________________________

TOMISLAV IVANIŠIN

BIOGRAFIJA


Tomislav Ivanišin rodio se u Dubrovniku 1942. godine. 1967. godine diplomirao je na Arhitektonsko – urbanističkom fakultetu u Sarajevu te magistrirao 1971. godine na Facoltà di Architettura u Rimu. Od 1967. godine radi kao arhitekt na međunarodnom projektu Urbanistički plan Južni Jadran, a potom u urbanističkim službama u Dubrovniku. Aktivno se bavi slikarstvom i član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj. Živi i radi u Dubrovniku i na Draču.

BIOGRAPHY 
Tomislav Ivanišin was born in Dubrovnik in 1942. In 1967 he took a degree at the Architecture and Planning Faculty in Sarajevo, and in 1971 took a master’s from the Architecture Faculty in Rome. From 1967 he worked as an architect on the international project Urban Plan of the South Adriatic, and subsequently in the planning offices in Dubrovnik. He is vigorously engaged in painting and is a member of the Croatian Artists’ Association of Dubrovnik. He live and works in Dubrovnik and Drače.